Radna grupa Vrhovnog kasacionog suda (VKS) izradila je „Smernice za unapređenje sudske prakse u postupcima za naknadu štete žrtvama teških krivičnih dela u krivičnom i parničnom postupku”.

– Mnogobrojna istraživanja o poštovanju prava žrtava teških krivičnih dela na naknadu štete u krivičnom postupku ukazuju da se dosadašnja sudska praksa za većinu žrtava pokazala kao neodgovarajuća – kaže za „Politiku” sudija VKS Radmila Dragičević Dičić.

Smernice naglašavaju izuzetan značaj javnog tužioca, koji po pravilu prvi dolazi u kontakt sa žrtvom.

Važnu ulogu imaju i službe za informisanje i podršku oštećenima i svedocima koje su osnovane pri svim višim javnim tužilaštvima, Tužilaštvu za organizovani kriminal i Tužilaštvu za ratne zločine, kao i pri Prvom osnovnom javnom tužilaštvu u Beogradu, a takođe i pri višim sudovima. Planirane su i ostale službe podrške koje će biti uspostavljene u skladu sa Nacionalnom strategijom za ostvarivanje prava žrtava i svedoka krivičnih dela za period 2019–2025. godine.

Smernice sadrže pravila o telesnom i psihijatrijskom pregledu žrtava krivičnih dela sa elementima nasilja, pravila o sudsko-medicinskom i ekonomskom veštačenju i finansijskim istragama, koje su od velikog značaja za utvrđivanje štete.

Žrtve takođe treba da dobiju informacije o pravima koje imaju na osnovu novog Zakona o besplatnoj pravnoj pomoći. Moraju biti obaveštene i o mogućnosti određivanja statusa posebno osetljivog svedoka, što podrazumeva ispitivanje po posebnim pravilima koja treba da umanje rizike koje donosi ponovno suočavanje sa traumom i nasilnikom.

Žrtva je definisana kao osoba koja je pretrpela štetu – fizičku, mentalnu ili emocionalnu povredu ili ekonomski gubitak, koji su neposredno prouzrokovani krivičnim delom. U krivičnom postupku žrtvom se smatraju i članovi porodice onoga čija je smrt prouzrokovana krivični delom. Za žrtvu se često upotrebljava i termin “oštećeni”.

Teška krivična dela najčešće povređuju pravo na život, a često je reč o povredama fizičkog i psihičkog integriteta, polne slobode, dostojanstva i slobodnog razvoja ličnosti, slobode kretanja, nepovredivosti stana i mnogih drugih ljuskih prava i sloboda, koja su zajamčena Ustavom.

– Žrtve se u krivičnom postupku tretiraju pre svega kao važan izvor saznanja o činjenicama, dok druga pitanja vezana za njihov položaj u krivičnom postupku, poštovanje i ostvarivanje njihovih prava, ostaju zanemarena– kaže sudija Dragičević Dičić.

U praksi se žrtve po pravilu upućuju da
imovinskopravni zahtev ostvare u parničnom postupku, a kao razlog se često olako navodi moguće odugovlačenje krivičnog postupka.
– Upućivanje na parnicu povezano je sa rizicima od višestruke viktimizacije. Žrtve teških krivičnih dela se posle dugotrajnog i za njih često iscrpljujućeg krivičnog postupka teško odlučuju da pravo na naknadu štete ostvaruju u parničnom postupku. Često su neuke, nedovoljno informisane, bez pravne pomoći i sa već izgubljenim poverenjem u institucije, zbog čega neretko i u krivičnom postupku ne ističu zahtev za naknadu štete ili ga ne istaknu u zakonom predviđenoj formi – objašnjava Radmila Dragičević Dičić.
S druge strane, sudije krivičnih odeljenja žrtve najčešće upućuju na parnični postupak, pravdajući takvu odluku razlozima procesne ekonomije, ali i time da ne poseduju dovoljno znanja da bi pravilno procenile štetu, posebno nematerijalnu – za pretrpljene fizičke i duševne bolove i strah.

– Promena koncepcije krivičnog postupka i drugačija uloga javnog tužioca, naročito u delu koji se odnosi na prikupljanje dokaza o nastaloj šteti, kao i
njegova obaveza da i u posebnim postupcima vodi računa o pravu žrtve na naknadu štete, čini da je uloga tužioca u efikasnom ostvarivanju prava na naknadu štete veoma značajna – ističe naša sagovornica.
Smernice ukazuju na obavezu nadležnih organa da se pitanje naknade štete reši u krivičnom postupku, dok bi građanski postupak bio izuzetak, a ne pravilo, kao
što je to sada slučaj u praksi.

– Smernice takođe ukazuju na obavezu javnog tužioca i suda da pruže pomoć u postavljanju imovinskopravnog zahteva i rade na obezbeđivanju dokaza koji su važni za odlučivanje o zahtevu – kaže sudija Dragičević Dičić, koja je predsednik Radne grupe za izradu smernica.

Izvor: sajt Politika
Naslov: Redakcija