Upućivanje u inostranstvo radi dijagnostike, a ne samo radi lečenja, ukoliko budu usvojene predložene izmene Zakona o zdravstvenom osiguranju, prvi put će biti ozakonjeno. Do sada je za ovakve situacije postojala samo uredba. Kako objašnjava docent dr Radoje Simić, član Nadzornog odbora Budžetskog fonda za lečenje oboljenja, stanja i povreda koja se ne mogu uspešno lečiti u Srbiji, ova mogućnost uglavnom će se koristiti kada je potrebno uraditi složene genetske analize.
Izmene Zakona o zdravstvenom osiguranju koje se odnose na upućivanje pacijenata na lečenje u inostranstvu mogle bi dodatno uticati i na smanjenje broja humanitarnih akcija u kojima se preko medija ili društvenih mreža organizuje prikupljanje novca za lečenje obolelog kojem lekari u Srbiji ne mogu pomoći. Sličan cilj ima i Budžetski fond (BF), čiji je dr Simić član nadzornog odbora. Kada je u Hjustonu 14. jula 2013. preminula osmogodišnja Tijana Ognjanović, ne dočekavši transplantaciju srca, sumnje u malverzacije sa prikupljenim novcem za njeno lečenje opredelile su nadležne da osnuju ovaj fond. Ideja je bila da se u Srbiji više nikada, ni za jedno bolesno dete zbog upućivanja na lečenje u inostranstvo, ne prikuplja novac slanjem SMS poruka, uplatama novca na razne sumnjive tekuće račune, da se ne održavaju koncerti, ulična prikupljanja para…
Taj cilj je donekle ispunjen: od početka 2015. godine, 36 dece upućeno je na lečenje u inostranstvo bez javnih, humanitarnih akcija koje bi nas postidele i ožalostile. Na lečenje su otišla deca sa cerebralnom paralizom, teškim oboljenjima krvnih sudova mozga i očiju, leukemijom i bolestima sistema za kretanje. U isto vreme preko Republičkog fonda za zdravstveno osiguranje (RFZO) na lečenje u inostranstvo upućeno je 270 dece.
Ipak, akcije preko društvenih mreža i medija nisu poslate u istoriju i zaborav.
– Nikakva komplikovana procedura za upućivanje u inostranstvo ne postoji. Ipak, roditelji bolesne dece i dalje pogrešno veruju da će brže prikupiti novac sami u nekoj akciji, nego da idu preko državnih organa. Reč je o psihološkom momentu: neki veruju da će brže ostvariti cilj, drugi se plaše odbijanja. Da bi konkurisali kod BF potreban je samo jedan dokument više, jer ovde se konkuriše tek pošto komisije u RFZO-u procene da ne postoji zakonski osnov za upućivanje na lečenje u inostranstvo. Tada je šansa Budžetski fond. Mi razmatramo i one slučajeve bolesne dece koja neće biti trajno izlečena, ali će im lečenje u inostranstvu bar malo olakšati bolove i popraviti stanje – objašnjava za „Politiku” dr Simić.
Dakle, ova dva fonda se ne isključuju i nije reč o paralelnim ustanovama, već se o onima koje se nadopunjuju.
Akcije prikupljanja novca koje se sada pokreću vode se jer su mnoge porodice egzistencijalno istrošene brigom o teškom bolesnom članu i češće su vezane za pomoć u preživljavanju, a ne direktno za lečenje
– Odluku o upućivanju na lečenje donosimo i za nedelju dana, a pamtim slučajeve kada je bilo čak i kraće. Prednost fonda je da, osim što raspolažemo preciznom dijagnozom i mestom gde se dete upućuje na lečenje, znamo i ishod. Odnosno, da li je dete izlečeno, njegovo stanje popravljeno, za razliku od humanitarnih akcija gde donatori nikada ne dobiju informaciju o rezultatu lečenja – napominje naš sagovornik.
Po podacima dr Simića, glavninu fonda, oko 163 miliona dinara, čine prihodi iz budžeta. Putem donacija stiglo je još nešto više od pet miliona dinara i 2.815 evra. U pomenutom fondu zalažu se za maksimalnu transparentnost, ali to ne znači da se objavljuju slike i imena dece kojima je potrebno lečenje u inostranstvu.
Prof. dr Vladislav Vukomanović, predsednik Lekarske komisije BF, kaže da ima odbijanja zahteva, ali su oni retki.
– Bez velike pompe, i bez bilo kakve medijske pažnje, u ovom času na lečenje u inostranstvo kreće veoma teško obolela devojčica od dve i po godine, kojoj je potrebna transplantacija i jetre i bubrega. Razlozi za dalje opstajanje akcija prikupljanja novca leže u neobaveštenosti onih koji ih pokreću, a nisu profesionalci, odnosno lekari – kaže dr Vukomanović.
U Budžetskom fondu su jasno izdvojeni i iznosi koje su inostrane klinike vratile ovom fondu: 17.457 švajcarskih franaka i 32.633 dolara. To je novac koji nije utrošen jer su prve procene iznosa za lečenje bile korigovane.
Utisak Davora Duboke, izvršnog direktora Nacionalne organizacije za retke bolesti Srbije (NORBS), jeste da se ipak ne smanjuje broj humanitarnih akcija, organizovanih putem medija ili preko društvenih mreža.
On pretpostavlja da je razlog tome to što građani nisu dovoljno obavešteni o proširenju prava i mogućnostima za lečenje u inostranstvu, a koje se sada ostvaruju ili preko RFZO ili preko BF. Članovi NORBS-a u tom slučaju pozivaju pokretače akcije i upoznaju ih sa mogućnostima koje postojeći fondovi pružaju.
– Akcije prikupljanja novca koje se sada pokreću vode se jer su mnoge porodice egzistencijalno istrošene brigom o teškom bolesnom članu. Takvi apeli su češće vezani za pomoć u preživljavanju, a ne direktno za lečenje. Taj problem rešiće tek bolji sistem socijalne zaštite, jer mnogi moraju da nađu novac za negu svog deteta tokom 24 časa, bar jedan roditelj je bio primoran da napusti posao, i to dovodi porodice sa teško bolesnom decom na ivicu egzistencije – smatra Duboka.
On kaže da ima razumevanja i za one roditelje koji nastavljaju borbu za svoju bolesnu decu i kada im iz fondova stigne objašnjenje da u inostranstvu nema medicinski priznatih i potvrđenih uspešnih metoda lečenja.
– Dokle god postoji bilo kakav tračak nade, roditelji ne odustaju, makar se radilo i o netradiconalnim načinima lečenja – kaže Duboka.
Izvor: sajt Politika