Prema Zakonu o državnim i drugim praznicima u Republici Srbiji („Sl. glasnik RS”, broj 43/2001, 101/2007 i 92/2011 – u daljem tekstu: Zakon), katolici i pripadnicidrugih hrišćanskih verskih zajednica praznuju uskršnje praznike počev odVelikog petka, zaključno sa drugim danom Uskrsa, koji se prema njihovom kalendaru ove godine praznuje od 30. marta do 2. aprila 2018. godine.
Prema tome, samo zaposleni katoličke veroispovesti imaju pravo na odsustvo sa rada na navedene dane Uskrsa, odnosno na uvećanje plate ako rade u neki od ovih dana praznika. Prema čl. 108. i 114. Zakona o radu („Sl. glasnik RS”, br. 24/2005… i 113/2017), zaposleni imaju pravo na naknadu plate za vreme odsustvovanja sa rada u dane verskih praznika koji su neradni dani, odnosno pravo na uvećanu platu ako rade u dane tih praznika. Takođe, dani verskih praznika ne računaju se u dane godišnjeg odmora (član 70. stav 2. Zakona o radu), odnosno, ukoliko dan praznika „padne” u dane u koje zaposleni koristi godišnji odmor, ima pravo da mu se za taj dan produži godišnji odmor.
Pravo na naknadu zarade za vreme praznika
Zaposlenom pripada naknada zarade za dane praznika koji su „pali” u njegove radne dane, a ne pripada za dane koji su, prema njegovom nedeljnom rasporedu radnog vremena, neradni dani. Pravo na naknadu plate za predstojeće uskršnje praznike ostvariće zaposleni katoličke veroispovesti koji rade u petodnevnoj (ponedeljak–petak) i šestodnevnoj (ponedeljak–subota) radnoj nedelji, u petak 30. marta i ponedeljak 2. aprila. Takođe, zaposleni katoličke veroispovesti koji rade u petodnevnoj (ponedeljak–petak) radnoj nedelji, u subotu 31. marta i nedelju 1. aprila ne rade jer imaju nedeljni odmor, pa im se za te dane ne obračunava nikakva naknada zarade, bez obzira na praznik. Međutim, zaposleni katoličke veroispovesti koji rade u šestodnevnoj (ponedeljak–subota) radnoj nedelji, u subotu 31. marta, koji je njihov redovni radni dan, odsustvuju sa posla zbog verskog praznika sa pravom na naknadu plate za taj dan, a u nedelju 1. aprila imaju nedeljni odmor, pa im se za taj dan ne obračunava nikakva naknada zarade.
Prema članu 114. stav 1. Zakona o radu, za odsustvo u dane praznika zaposleni ima pravo na naknadu zarade u visini prosečne zarade u prethodnih 12 meseci, u skladu sa opštim aktom i ugovorom o radu. U obračun osnova za naknadu zarade za dane praznika uzimaju se samo časovi rada i ostvarena primanja sa karakterom zarade za te časove. Prema tome, prilikom obračuna prosečne zarade po satu u prethodnih 12 meseci, pored zbira primanja koja imaju karakter zarade, a isplaćena su u prethodnih 12 meseci, neophodno je utvrditi ukupno ostvarene efektivne sate rada (redovne, prekovremene, noćne, sate rada na dan praznika).
U posebnom slučaju, ako je zaposleni u prethodnih 12 meseci proveo na raznim vrstama odsustva sa rada (bolovanje, porodiljsko) ili nije uopšte radio (što je slučaj kod novozaposlenog radnika koji odsustvuje sa rada u prvom mesecu rada), obračun naknade zarade obavlja se na osnovicu koju čini ugovorena osnovna zarada koju bi zaposleni primio da je radio, uvećana za minuli rad, ako to pravo zaposleni ima.