U skladu sa Zakonom o državnim i drugim praznicima u Republici Srbiji („Sl. glasnik RS“, br. 43/01, 101/07 i 92/11 – u daljem tekstu: Zakon), u toku meseca aprila i maja slave se sledeći praznici:
1)Vaskršnji praznici, koji su neradni dani za sve zaposlene u Republici, a praznuju se ove godine počevši od 29. aprila – Velikog petka pa zaključno s drugim danom Vaskrsa – ponedeljkom 2. majem;
2) Praznik rada, koji se praznuje 1. i 2. maja, koji ove godine padaju u nedelju i ponedeljak, pa pošto jedan od dana praznika pada u nedelju, neradan je i prvi naredan radni dan, a to je utorak, 3. maj.
Pravoslavni vernici koji slave Đurđevdan – kao prvi dan svoje krsne slave – praznuju ovaj verski praznik u petak 6. maja. Podsećamo da se državni praznik Dan pobede (9. maj) praznuje radno.
Prema tome, u toku meseca aprila i maja, povodom navedenih praznika, a imajući u vidu i preklapanje dana praznika, radno angažovanje zaposlenih je sledeće:
– 29. april, Veliki petak – neradan dan, dan plaćenog odsustva za sve zaposlene;
– 30. april i 1. maj (subota i nedelja) – dani su nedeljnog odmora za većinu zaposlenih, a pravo odsustva na ove dane imaju zaposleni kojima su po rasporedu ovo dani rada;
– 2. maj (ponedeljak) – dan plaćenog odsustva za sve zaposlene po osnovu drugog dana Vaskrsa i prvomajskih praznika;
– 3. maj (utorak) – neradan dan za sve zaposlene, po osnovu „prebacivanja“ dana praznika koji je pao u nedelju;
– Đurđevdan – 6. maj (petak), neradan dan za zaposlene pravoslavne veroispovesti, kojima je ovo krsna slava;
– Dan pobede – (9. maj), praznuje se radno.
U navedene neradne dane praznika ne rade državni i drugi organi, preduzeća i drugi oblici organizovanja za obavljanje delatnosti ili usluga. Za odsustvo u ove dane, zaposleni imaju pravo na naknadu zarade, a za rad u taj dan, zaposleni ostvaruju pravo na zaradu i uvećanje zarade.
Odsustvo na dan praznika i pravo na naknadu zarade
Članom 114. stav 1. Zakona o radu, utvrđeno je pravo zaposlenih da odsustvuju s rada uz pravo na naknadu zarade na dan praznika koji je neradni dan. Pravo na naknadu zarade za predstojeće praznike će se ostvariti pod sledećim uslovima:
1) U slučaju petodnevne radne nedelje, odnosno ako zaposleni rade od ponedeljka do petka, kada su subota i nedelja dani nedeljnog odmora – zaposleni imaju pravo na naknadu zarade za tri dana praznika – 29. april, 2. i 3. maj (petak, ponedeljak i utorak);
2) U slučaju šestodnevne radne nedelje, odnosno ako zaposleni rade od ponedeljka do subote, a nedelja je dan nedeljnog odmora – zaposleni imaju pravo na naknadu zarade za četiri dana praznika – 29. i 30. april, 2. i 3. maj (petak, subota, ponedeljak i utorak);
3) Ako zaposleni radi u smenama ili u turnusu, naknadu zarade za odsustvovanje u dane praznika, zaposleni ostvaruje samo za dane koji su prema rasporedu radnog vremena njegovi radni dani (pa, na primer, ako su ovom zaposlenom svi dani praznika radni, ima pravo na naknadu zarade za sve dane praznika, a ako mu je, na primer, 1. maj dan odmora, ne ostvaruje pravo na naknadu zarade za taj dan).
Prema pomenutoj odredbi člana 114. Zakona, zaposleni za vreme odsustvovanja s rada na dan praznika koji je neradan dan, ima pravo na naknadu zarade u visini prosečne zarade u prethodnih 12 meseci, u skladu sa opštim aktom i ugovorom o radu. U osnovicu za obračun naknade zarade ulaze sva primanja koja u smislu člana 105. stav 3. Zakona o radu čine zaradu, a to su:
– isplaćena zarada po satu za efektivne sate rada u prethodnih 12 meseci i deo zarade po osnovu radnog učinka (stimulacija, nagrade, bonusi);
– uvećana zarada isplaćena u prethodnih 12 meseci po osnovu rada na dan praznika, noćnog rada, rada u smenama, prekovremenog rada, minulog rada i drugih uvećanja propisanih opštim aktom poslodavca;
– druga primanja koja imaju karakter zarade, a koja su u prethodna tri meseca isplaćena (topli obrok, regres, terenski dodatak, dodatak za odvojeni život i druga davanja zaposlenima koja imaju karakter zarade).
Imajući u vidu da je osnovica za obračun naknade zarade – zarada, isplaćena naknada zarade (za vreme bolovanja, godišnjeg odmora, plaćenog odsustva i dr.), kao i sati odsustvovanja za koje je isplaćena naknada – ne ulaze u osnovicu.
Kod obračuna prosečne zarade po satu u prethodnih 12 meseci, pored zbira primanja koja imaju karakter zarade, a koja su isplaćena u prethodnih 12 meseci, neophodno je utvrditi ukupno ostvarene efektivne sate rada, a to su sati po osnovu redovnog rada, prekovremenog rada, sati rada na dan praznika i dr.
U posebnim situacijama:
1) Ako zaposleni nije ostvario zaradu u prethodnih 12 meseci, zato što zarada nije isplaćivana zbog poremećaja u poslovanju, elementi za naknadu zarade zaposlenom mogu se naći u njegovom mesečnom obračunu koji je dostavio poslodavac. Naime, prema članu 121. Zakona, poslodavac je dužan da zaposlenom dostavi obračun i za mesec za koji nije izvršio isplatu zarade. Iz tog obračuna mogu se videti elementi zarade i časovi rada, pa se može izračunati prosečna zarada po satu u prethodnih 12 meseci. Dakle, obračun se izvodi po satu za prethodnih 12 meseci kao da je zarada isplaćivana;
2) Za slučaj kada zaposleni nije u prethodnih 12 meseci uopšte imao zaradu jer je prvi put zasnovao radni odnos ili je novozaposleni (došao od drugog poslodavca), osnovica za obračun naknade zarade je njegova ugovorena osnovna zarada;
3) Za zaposlenog koji je u prethodnih 12 meseci primao naknadu zarade (dugotrajno bolovanje, porodiljsko, neplaćeno odsustvo i sl.) obračun naknade zarade za praznike se vrši na osnovicu koju čini ugovorena osnovna zarada (po satu) uvećana za minuli rad.
Prema stavu Ministarstva rada br. 120-01-00145/2005-02 do 21. 4. 2005. godine, za neprekidno odsustvo sa posla zbog praznika u dva uzastopna meseca, kao što je ove godine od 29. aprila do 3. maja, osnovica za obračun naknade zarade i za april i za maj je prosečna zarada za period od 12 meseci koji prethode aprilu, a to je period od 1. 4. 2015. godine do 31. 3. 2016. godine.
Za državne službenike i nameštenike, Zakonom o zaradama državnih službenika i nameštenika utvrđeno je da za dane praznika u koje ne rade, imaju pravo na naknadu zarade u visini osnovne zarade kao da su radili.
Kada su u pitanju zaposleni u organima i organizacijama teritorijalne autonomijei lokalne samouprave, treba imati u vidu da je u članu 37. stav 3. Zakona o radnim odnosima u državnim organima utvrđeno da se zarada prima i za dane praznika za koje je Zakonom predviđeno da se ne rade. To znači da zaposleni u ovim organima i organizacijama za vreme odsustvovanja s rada u dane praznika ne primaju naknadu zarade već zaradu u visini koju bi ostvarili da rade u mesecu u kome odsustvuju s rada po ovom osnovu.
Za ostale budžetske korisnike – javne službe i zaposlene u organima i organizacijama teritorijalne autonomije i lokalne samouprave, naknada za odsustvovanje na dan praznika koji je neradan dan utvrđuje se u skladu sa opštim propisima o radu. To znači da se utvrđuje u skladu sa članom 114. Zakona o radu.
Pravo zaposlenog koji radi na dan praznika
Prema članu 108. Zakona o radu, zaposleni koji radi na dan praznika koji je po zakonu neradan dan ima pravo na uvećanu zaradu u visini utvrđenoj opštim aktom i ugovorom o radu, a najmanje 110% od osnovice. Drugim rečima, zaposleni, bez obzira na versku pripadnost, za rad u dane 29. i 30. april, kao i 1, 2. i 3. maja, imaju pravo na zaradu i uvećanje zarade za rad u te dane.
Osnovicu za obračun uvećane zarade čini osnovna zarada utvrđena u skladu sa zakonom, opštim aktom i ugovorom o radu.
U osnovnu zaradu, koja služi kao osnov za obračun uvećane zarade, ne ulaze primanja po osnovu radnog učinka, bonusi, nagrade, „topli obrok“, regres, minuli rad i uvećana zarada po drugim osnovima iz člana 108. Zakona o radu. Ukoliko se istovremeno steknu uslovi za uvećanje zarade po više osnova, procenat uvećane zarade ne može biti niži od zbira procenata po svakom od osnova uvećanja. Praktično, zaposlenom koji radi na dan praznika, a istovremeno se steknu uslovi da je radio noću ili prekovremeno, pripada pravo na uvećanu zaradu zbirno po svim osnovima.
Ako se zaposlenom isplaćuje minimalna zarada, a zaposleni radi na dan praznika, ima pravo na uvećanu zaradu za rad na dan praznika, koja se obračunava na minimalnu zaradu (na bruto iznos minimalne zarade ostvarene za sate rada na dan praznika, primenjuje se procenat uvećanja – najmanje 110%).
Za zaposlene, korisnike budžetskih sredstava, osnovna plata koja služi kao osnovica za obračun uvećane plate (dodatka na platu) po osnovu rada na dan praznika, utvrđuje se množenjem koeficijenta utvrđenog odgovarajućom uredbom koja se odnosi na određenu kategoriju budžetskog korisnika i osnovice za obračun plate koju utvrđuje Vlada Republike Srbije.
Odsustvo na dan krsne slave
Za korišćenje slobodnog dana po osnovu svog verskog praznika – krsna slava Đurđevdan, zaposleni je dužan da o tome obavesti poslodavca. Odnosno, da bi zaposleni mogli da ostvare svoje pravo na praznovanje verskog praznika, u ovom slučaju krsne slave, moraju poslodavca obavestiti o tome kojoj verskoj zajednici pripadaju i koje od praznika, koji se u toj veri praznuju, oni praznuju i kog datuma. U tom slučaju poslodavac ne može da uskrati zaposlenom pravo na odsustvo u dan njegovog verskog praznika, osim ako je prisustvo zaposlenog neophodno zbog organizacije i tehnologije rada. Međutim, ako zaposleni svojom voljom radi na dan svog verskog praznika, neće mu se za taj rad isplatiti uvećanje plate.
Prema tome, zaposleni, pravoslavne veroispovesti, koji je o tome obavestio poslodavca, ima pravo da odsustvuje sa posla na dan svoje krsne slave Đurđevdan, i za taj dan dobija naknadu plate. Obračun naknade plate obavlja se na isti način kao kod naknade zarade za dan državnog praznika.