U nastavku prenosimo tekst Komentara:

<<

“Forum
sudija Srbije, kao strukovno udruženje sudija ovom prilikom želi da upozna
javnost sa svojim stavom povodom predloženih izmena Ustava Republike Srbije u
delu koji se odnosi na pravosuđe. Ovom priliko iznećemo naš stav po pitanjima
koja su izazvala najviše pažnje, kako u stručnoj tako i u najširoj javnosti.

Želimo
da napomenemo da se Forum sudija Srbije zalaže za stručnost, integritet i
ekfikasnost sudija, kao ključnih preduslova sudske nezavisnosti. Nezavisnost
sudstva nije cilj sam po sebi. Nije cilj da se obezbede određene privilegije
sudijama, već je cilj ostvarivanje načela pravne države i vladavine prava,
potpuna zaštita ljudskih prava i sloboda. Sudije štite prava građana!

Predloženim
amandmanima prihvataju se, stavovi celokupne stručne javnosti kada je reč o
nazivu najvišeg suda u Republici – Vrhovni sud, da je potrebno ukinuti izbora
sudija na trogodišnji mandat, i isključiti iz izbora sudija Narodnu skupštinu.

Kada
je u pitanju sastav Visokog saveta sudstva, Forum sudija Srbije smatra, a kako
je to navedeno i u Predlogu izmena Ustavnog okvira iz novembra meseca 2017.
godine, da je nužno poštovanja evropskih standarda kada je u pitanju sastav,
postupak izbora članova i nadležnost Visokog saveta sudstva. Svakako standardi
i dobra praksa moraju se uklopiti u našu pravnu tradiciju, iskustvo i društvene
okolnosti u kojima živimo. Ovom prilikom ukazaćemo na Mišljenje broj 10
Konsultativnog veća evropskih sudija i Izveštaj Venecijanske komisije koji se
odnosi na izbor sudija1. Ovi dokumenti predviđaju da sudijski saveti mogu biti
i mešovitog sastava, ali daje i druge smernice koje je nužno ispoštovati.

Izveštaj
Venecijanske komisije ukazuje na potrebu da većinu članova sudijskog saveta
biraju sudije, a ostali članovi moraju imati odgovarajuće pravne kvalifikacije.
Mišljenje broj 10 naglašava da „članovi Visokog saveta sudstva moraju biti birani
na osnovu njihove stručnosti, iskustva, razumevanja sudstva, sposobnosti za
raspravu i kulturne zavisnosti. Članovi Visokog saveta sudstva ne mogu biti
aktivni političari, članovi parlamenta, članovi izvršne ili upravne vlasti. To
znači da predsednik države, predsednik vlade, niti jedan ministar ne mogu biti
članovi Visokog saveta sudstva“. Amandmanima se predviđa da se pet članova bira
iz reda „istaknutih pravnika“. Ovaj standard „istaknuti pravnik“ mora biti
preciziran u skladu sa Mišljenjem broj 10. Svakako preciziranje uslova i postupka
izvora članova VSS je materija zakona, ali sam ustav mora da da garancije da se
ispoštuju navedeni standardi.

Dakle,
Forum sudija Srbija smatra da nije dovoljno odrediti članove Visokog saveta
sudstva, koji nisu sudije isključivo kao “istaknute pravnike”, bez daljeg opisa
da su to članovi koji osim odgovarajućeg pravničkog iskustva nemaju sukob
interesa sa novom funkcijom koju obavljaju kao članovi Visokog saveta sudstva,
što bi bilo potrebno posebno navesti u odgovarajućoj ustavnoj odredbi.2 Isto
tako, Forum sudija Srbije iskazuje određenu bojazan prema Predlogu izmena
Ustava Republike Srbije koji određuje da članovi Visokog saveta sudstva koji
nisu sudije ne mogu biti aktivni političari, bez bližeg određena pojma
“aktivni”. Ukoliko je tendecija da se spreči mogućnost da član Visokog saveta
sudstva istovremeno bude član političke stranke, odnosno pod njenim uticajem,
onda bi bilo celishodnije odrediti da član Visokog saveta sudstva ne može biti
član političke partije, niti da je bio član političke partije u periodu ne
kraćem od pet godina do dana kada se kandiduje za člana Visokog saveta sudstva.

Predloženo
rešenje po kome sudije nemaju većinu, gde se predsednik obavezno bira iz reda
istaknutih pravnika i da predsednik VSS ima zlatni glas dovodi do toga da se
odluke o bitnim pitanjima kao što su: izbor, razrešenje, disciplinska
odgovornost, materijalni položaj sudija, mogu doneti od članova koji nisu
sudije. Ovakav predlog je u suprotnosti sa pomenutim Mišljenjem konsultativnog
veća evropskih sudija i Izveštajem Venecijanske komisije. U citiranim
međunarodnim standardima se ukazuje na potrebu mešovitog sastav VSS zbog
nedostatka demokratskog kapaciteta ovog tela i sprečavanja korporativizacije
sudstva. Predloženim rešenjem (svakako se obezbeđuje demokratski kapacitet VSS i
sprečava korporativizacija pravosuđa, ali se bojimo da se otišlo korak dalje –
stvorena je mogućnost da se odluke koje se tiču sudija donose suprotno volji
svih članova koji su iz reda sudija, što smatramo neprihvatljivim. Nove
demokratije, s druge strane, još nisu uspele da razviju tradicije koje mogu da
spreče zlouotrebu, i zato, bar u tim zemljama, potrebne su eksplicitne ustavne i
zakonske odredbe kao zaštita koja će prevenirati političku zloupotrebu u
postupku izbora sudija.

Pitanje
koje je privuklo pažnju najšire javnosti je pitanje izbora sudija. Javnost nije
dovoljno upoznata, a možda ni zainteresovana za pitanje napredovanja sudija. Ono
što je svojtveno za oba postupka je nedostatak objektivnih i merljivih
kriterijuma. Napredovanje sudija mora da za osnov ima zasluge odnosno rezultate
rada i radnog iskustvo. Ustavni amandmani odnosno zakonske izmene koje će
pratiti ove amandmane moraju obezbediti da odluke o napredovanju sudija budu
dobro obrazložene i da postoji delotvoran pravni lek.

Amandmanima
je za izbor predloženo rešenje po kome se „u sudovima koji imaju isključivo
prvostepenu nadležnost može biti izabrano samo lice koje je okončalo posebnu
obuku u instituciji za obuku u pravosuđu“. Kada je reč o ovom pitanju neophodno
da ukažemo šta mora da donese ovakav postupak izbora u odnosu na postojeći
sistem izbora bez učešća „institucije za obuku u pravosuđu“. Neophodna je pre
svega objektivna selekcija kandidata koji će biti budući nosioci pravosudnih
funkcija. Objektivna selekcija mora obezbediti jednake šanse ne samo onima koji
dolaze iz pravosuđa već i onima koji dolaze iz advokature, privrede… Na obuku
je potrebno primiti onoliki broj kandidata koji odgovara realnim potrebama
srpskog pravosuđa. Mora se izbeći situacija, da postoji veliki broj kandidata
sa završenom obukom koji konkurišu za nosioce pravosudne funkcije. Ukoliko bi
se to dozvolilo u konkurenciji prevelikog broja kandidata na jedno mesto,
prevagu bi odneli subjektivni kriterijumi, a ne kvalitet. Izvesnost izbora
nakon završene obuke, objektivna selekcija po nespornim kriterijumima,
kvalitetna obuka će motivisati najkvalitetnije sudijske pomoćnike i ostale
pravnike da se odluče da do izbora na funkciju sudije dođu preko institucije za
obuku u pravosuđu.

Inicijalna
obuke pre stupanja na funkciju je nužna na to je ukazano Mišljenjem Generalnog
direktorata za ljudska prava i vladavinu prava Saveta Evrope 4. Na nužnost obuke
ukazano je i u Mišljenju broj 4 Konsultativnog veća evropskih sudija u kome se
navodi da bez obzira odakle dolaze kandidati oni treba da dobiju početnu obuku,
zato što je obavljanje sudijskih poslova nova profesija za njih, te stoga
podrazumeva poseban pristup u mnogim oblastima, prvenstveno kada se to tiče
profesionalne etike sudija, postupka i odnosa sa svim stranama koje su uključene
u sudski postupak.

Sama
obuka bi terbalo da bude prilagodljiva iskustvu kandidata koje ima pre dolaska
na samu obuku, u cilju najoptimalnijeg korišćenja vremena provedenog na obuci i
sticanja potrebnih znanja i iskustava.

Uloga
sudijskih pomoćnika u pravosuđu je velika, i ona mora biti povećana, nezavisnio
toga koji uslovi budu propisani za izbor sudija. Sudijski pomoćnici moraju
dobiti samostalna procesna ovlašćenja za rukovođenjem pojedinim fazama ili
radnjama u postupku. Veoma je važno uspostavljanje jasnih, objektivnih i merljivih
kriterijuma za napredovanje sudijskih pomoćnika, kako unutar samog suda, a tako
i napredovanje u više sudijske instance. Svi zaposleni u pravosuđu, pa samim tim
i sudijski pomoćnici ne mogu imati isti položaj i radno-pravni status kao i
ostali zaposleni u državnoj upravi.

Potpuno
uspostavljanje predloženog sistema izbora uz ovako definisanu ulogu „institucije
za obuku u pravosuđu“ zahteva ne samo usvajanje Amandmana na Ustav već i izmenu
pratećeg zakonskog okvira, što sve zahteva izvesno vreme. Trebamo uzeti u obzir
činjenicu da je trenutno upražnjeno oko 140 sudijskih mesta u osnovnim i
prekršajnim sudovim, kao i činjenicu da prosečna starost sudije u Srbiji 52
godine, da je 401 sudija stariji od 60 godina. Dakle, samo po sebi se nameće
mogućnost jednog kvalitetnog prelaznog rešenja, koje će zadovoljiti interese kako
sudisjkih pomoćnika tako i onih koji su prošli obuku na Pravosudnoj akademiji
ili će je proći. Do trenutka uspostaljanja sistema koji bi izbor vezao isključivo
za kandidate koji su završili prošli obuku, potrebno je uspostaviti prelazno
rešenje. Jedna od mogućnosti je rešenje koje je navedeno u Preporukama Tvining
projekta5,- u prelaznom periodu je potrebno uvesti sistem kvota za kandidate
koji dolaze iz reda polaznika početne obuke na Pravosudnoj akademiji i ostalih
kandidata.

Sudija
ne može biti protiv svoje volje premešten u drugi sud, izuzev kod preuređenja
sudskog sistema, odlukom Visokog saveta sudstva. Ovaj amandman je sporan je
otvara vrata novom reizboru sudija, koji bi samo unazadio dosad postignut
stepen zaštite ljudskih prava pred sudovima u Republici Srbiji i doveo bi do
novog zastoja u vršenju sudske vlasti. Svedoci smo reforme iz 2009.godine i
reizbora koji je značajno usporio suđenja i doveo do nedopuštenog prolongiranja
sudskih postupaka na štetu građana.

Disciplinski
postupak i postupak razrešenja sudija i predsednika sudova može pokrenuti i
ministar nadležan za pravosuđe. U novim i krhkim demokratijama kao što je naša,
ovakav upliv izvršne u sudsku vlast mogao bi pogubno da deluje na nezavisnost
pravosuđa, stvarajući kod sudija strah od moguće sankcije i odmazde u slučaju
donošenja odluka koje nisu po volji izvršnoj vlasti. Ovo bi dalje moglo dovesti do
autocenzure kod sudija, koja bi u krajnjoj liniji rezultirala odlukama kojima se
prava i slobode građana štite samo u meri u kojoj to odgovara ostalim dvema
granama vlasti, odnosno odlukama kojima se ljudska prava krše. Naime, ostavljanje
mogućnosti ministru nadležnom za pravosuđe da pokrene disciplinski postupak i
postupak razrešenja sudija je u suprotnosti sa preporukama Venecijanske
komisije, jer takva nadležnost ministra kao predstavnika izvršne vlasti,
predstavlja povredu nezavisnosti sudija.“

Tekst
u originalu: Komentar

Izvor:
Forum sudija Srbije