„Mere iz drugog paketa državne podrške ne mogu biti jednake za sve kao u prvom talasu, već fazne i selektivne, usmerene pre svega ka najugroženijim, koji su preživeli najveći udar krize i kojima je zbog prirode posla potrebno duže vreme za konsolidaciju“, kaže u razgovoru za „Blic Biznis“, predsednik Privredne komore Marko Čadež.

„One bi trebalo da pomognu kompanijama da lakše prebrode smanjenu tražnju na domaćem i stranom tržištu kao glavno ograničenje sa kojim će se suočavati u narednom periodu i samim tim da lakše održe likvidnost“, smatra Čadež.

Drugi paket jednostavno mora biti drugačije strukturiran i u finansijskom smislu biće sigurno manje obiman od prvog, paketa hitne pomoći. Ne samo zato što mogućnosti države nisu neograničene, već što nema tih mera, nema tog državnog novca čije bi upumpavanje pomoglo privredi ako tržište ne funkcioniše, ako nema tražnje za proizvodima, ako ne pomognemo privrednicima da proizvode i prodaju kako bi mogli da izmiruju svoje obaveze i kako ne bi bili prinuđeni da otpuštaju radnike.

Kako ublažiti problem smanjene tražnje? Koje ste mere predložili vladi?

Pre svega većim angažovanjem domaćih građevinskih kompanija i prerađivačke industrije u realizaciji infrastrukturnih i drugih državnih projekta za koje su već obezbeđena sredstva, uključivanjem lokalnih firmi u dobavljačke lance velikih izvoznika domaćih i stranih, kao i u proizvodnju koja bi supstituisala uvoz svuda gde je to moguće.

Dodatno rasterećenje donelo bi smanjenje carina na opremu, delove, komponente koje moraju da se uvoze. Izvoznicima bi od velike koristi bila dodatna podrška kroz osiguranje izvoznih poslova, nove sporazume o slobodnoj trgovini i pomoć u nastupu na vanevropskim, brzorastućim tržištima.

Važno je i da nastavimo sa aktivnim privlačenjem stranih ulaganja i to investicija u proizvodnju robe više dodate vrednosti za izvoz, koje bi uposlile i domaće kompanije. Posebnu pažnju u narednom periodu trebalo bi posvetiti komunikaciji sa evropskim kompanijama koje svoju proizvodnju sa udaljenih tržišta približavaju matičnim zemljama.

Veliki je i prostor za olakšanje poslovanja u zemlji kroz pojednostavljenje administrativnih, tenderskih i procedura za izdavanje dozvola, za zapošljavanje. Uz to, na tržištu rada stvoren je veliki potencijal povratkom naših ljudi iz inostranstva, kako onih sa fakultetskim diplomama, tako i radnika sa iskustvom stečenim u zapadnoevropskim kompanijama i kvalifikacijama potrebnim domaćoj prerađivačkoj industriji.

A na koje mere finansijske podrške privrednici mogu da računaju. Čini se gotovo izvesnim da više neće biti pomoći u vidu minimalca?

I privredi je jasno da se onako finansijski izdašan paket kao u prvom talasu ne može ponoviti, da direktnu pomoć ne mogu svi da očekuju, ali mogućnost takve državne intervencije za najugroženije, bilo u vidu minimalnih zarada ili možda otpisa dela odloženih obaveza, ako detaljnije analize ukažu da je to ekonomski opravdano, nije isključena…

Posebno je važno da privrednici pre svega maksimalno iskoriste preostala sredstva iz prvog paketa kroz povoljne zajmove Fonda za razvoj i bankarske kredite uz državnu garanciju. Mi predlažemo i verujem da će se naći i prostor da se ti fondovi prošire bar za najugroženije i da je moguće dodatno relaksirati administrativne procedure kako bi privrednici brže i lakše mogli da dođu do kreditne podrške i sa manjim finansijskim opterećenjem, premoste problem likvidnosti do snažnijeg oporavka privrede. U definisanju tog segmenta podrške značajno će pomoći nalazi ankete o dosadašnjim iskustvima u korišćenju državne pomoći i stvarnim potrebama privrednika u narednom periodu.

Takođe, jedna od mogućnosti na koju ukazujemo i o kojoj ćemo razgovarati sa ministarstvima finansija i privrede, Narodnom bankom, AOFI i komercijalnim bankama jeste jača podrška izvoznicima kroz povećanje sredstava za osiguranje izvoznih poslova, što bi značajno popravilo, zbog pandemije, smanjeni izvozni učinak.

Koliko se sada više plašite za privredu nego u aprilu i kakva nas jesen očekuje?

Privreda Srbije je, zahvaljujući blagovremenoj vladinoj pomoći, podršci Privredne komore i velikim naporima i međusobnoj solidarnosti privrednika, iz prvog talasa izašla očuvanih kompanija i radnih mesta i tokom maja i juna krenula polako da se oporavlja. Zbog usložnjavanja epidemiološke situacije, godišnjih odmora i remonta, prema preliminarnim pokazateljima, u julu beležimo blago usporavanje industrijske proizvodnje i prometa u trgovini, mada za razliku od prolećnih meseci, prinudni odmori nisu masovni i privremene zastoje u radu beleži tek oko 50- tak kompanija. Ohrabrujuće je što, posmatrano na godišnjem nivou, prognoze međunarodnih analitičara za Srbiju nisu pogoršane. Međutim, očigledno je da je neočekivani julski udar korona virusa produbio krizu svuda u svetu, da nije bilo očekivanog letnjeg predaha i da jesen dočekujemo sa dosta neizvesnosti kada je reč o zdravstvenom aspektu krize. To je i razlog više da podrška privredi, kojoj pribegavaju i druge države, bude blagovremena i ciljana kako bi što spremnija dočekala i lakše prebrodila jesen.

Kada očekujete oporavak privrede?

Mada su u ovim okolnostima predviđanja krajnje nezahvalna i mada će oporavak naše privrede zavisiti, pre svega, od daljeg razvoja epidemiološke situacije, a onda i od brzine kojom se bude oporavljala globalna i posebno evropska ekonomija, verujem da će do snažnijeg oporavka doći tokom sledeće godine. I većina privrednika je, u nedavnoj anketi, procenila da će joj za oporavak biti potrebno oko godinu dana, onima iz najugroženijih sektora i nešto duže, dok trećina anketiranih očekuje da će se oporaviti za tri do šest meseci.

Sve češće se može čuti kako sada privreda treba sama da se bori i prilagođava?

U uslovima svetske pandemije, kada imamo koronavirus kao višu silu, kada je globalna privreda nekoliko meseci bila paralisana zatvaranjem granica, kada se ekonomije sporo otvaraju i kada se posluje sa ovoliko neizvesnosti, slepo držanje osnovnih postulata ekonomskog liberalizma, prepuštanje privrednicima da se sami snalaze i prepuštanje tržištu, koje zapravo ne funkcioniše, da arbitrira, bilo bi ekonomski nerazumno. Ovu bitku za opstanak i očuvanje baze za brži oporavak, ne samo u Srbiji, nego svuda u svetu, moraju zajedno voditi – vlade, koje u ovakvim okolnostima imaju snažnu stabilizacionu ulogu, poslovne organizacije kroz podršku kompanijama da lakše prebrode probleme u svakodnevnom poslovanju, iskoriste sve postojeće i otvore nove mogućnosti, i privrednici, koji se lavovski bore da sačuvaju ne samo svoje kompanije i ljude, već i poslovne veze sa firmama u lancu dobavljača. Ključne reči u ovim teškim vremenima za ekonomiju jesu solidarnost i saradnja. I u nacionalnim okvirima, gde vladama, ako puste privredu niz vodu, neće imati ko da plaća poreze i finansira zdravstvo, školstvo i druge javne funkcije, ali i na regionalnom i globalnom nivou, jer su nam privrede međusobno povezane i više nego što smo mogli da pretpostavimo.

Izvor: sajt Blic-a