Zakon o opštem upravnom postupku , poznaje jedan poseban pravni institut koji se ne sreće u drugim postupcima, a odnosi se na pružanje upravne i sudske zaštite i u slučajevima kada nadležni organ bez valjanog razloga ne donese odluku po zahtevu odnosno žalbi stranke. Tada je reč o žalbi, odnosno tužbi zbog ćutanja uprave, tj. zbog nedonošenja rešenja po zahtevu ili žalbi stranke.

ŽALBA ZBOG ĆUTANjA UPRAVE

Odredbama važećeg Zakona o opštem upravnom postupku („Sl. glasnik RS” broj 18/16) propisani su rokovi za donošenje rešenja u upravnom postupku, uz napomenu da posebnim zakonom mogu da budu određeni i kraći, ali ne i duži rokovi.

Odredbom člana 151. stav 3. tog zakona propisano je da stranka ima pravo na žalbu ako organ protiv čijeg je rešenja dopuštena žalba ne donese rešenje i ne dostavi ga stranci u Zakonom određenom roku.

Važno je istaći da je ovim zakonom predviđeno da žalba zbog ćutanja uprave može da se podnese isključivo u roku od godinu dana od dana podnošenja zahteva. To znači da žalba može da bude i prevremena i neblagovremena. Ukoliko neki od navedenih uslova nije ispunjen, žalba će biti odbačena.

Ukoliko drugostepeni organ utvrdi da su ispunjeni uslovi za podnošenje žalbe zbog ćutanja uprave i da prvostepeni organ nije doneo nikakvo rešenje po zahtevu stranke u Zakonom određenom roku, tražiće od prvostepenog organa da ga obavesti o razlozima zbog kojih nije blagovremeno izdao rešenje.

Ako su razlozi ćutanja prvostepenog organa opravdani ili rešenje nije doneto krivicom same stranke, drugostepeni organ će naložiti prvostepenom organu da izda rešenje u roku koji ne može da bude duži od 30 dana.

Međutim, ako su razlozi nedonošenja rešenja po oceni drugostepenog organa neopravdani, pomenuti organ može da se ponaša dvojako:

– može da traži da mu prvostepeni organ dostavi spise predmeta i da nakon dostavljanja istih reši upravnu stvar prema stanju u spisima

– može da naloži prvostepenom organu da reši upravnu stvar – izda rešenje u roku ne dužem od 15 dana.

Ako prvostepeni organ ne postupi po nalogu drugostepenog organa i u ostavljenom roku ne izda rešenje, drugostepeni organ je u obavezi da sam reši upravnu stvar umesto prvostepenog organa.

TUŽBA ZBOG ĆUTANjA UPRAVE

Zakon o upravnim sporovima („Sl. glasnik RS” broj 111/09), u članu 19. reguliše da je  tužbu zbog ćutanja uprave moguće podneti u tri slučaja:

  • Prvi slučaj se odnosi na situaciju kada po zahtevu stranke rešenje nije doneo organ protiv čijeg rešenja nije dopuštena žalba.
  • Drugi slučaj se odnosi samo na ćutanje drugostepenog organa, odnosno na nedonošenje rešenja po žalbi stranke.
  • Treći slučaj, tzv. dvostruko ćutanje, javlja se u slučaju kada prvostepeni organ nije doneo odluku po zahtevu stranke u Zakonom propisanom roku, pa stranka podnese žalbu drugostepenom organu kao da joj je zahtev odbijen, a drugostepeni organ u Zakonom propisanom roku ne donese odluku po žalbi.

U ovom slučaju nema naloga za uređenje tužbe i dostavljanje dokaza da su ispunjeni uslovi za podnošenje tužbe zbog ćutanja uprave, već je tužilac dužan da uz tužbu dostavi sve dokaze, inače će tužba biti odbačena.

Detaljnije o ovoj temi čitajte u tekstu sudije Upravnog suda Ruže Urošević  – Upravna i sudska zaštita stranaka u slučaju ćutanja uprave koji je objavljen u časopisu Lege Artis Propisi u praksi.

Redakcija